Login

Disfazija

ŠTA JE DYSPHASIA?


 Razvojni jezički poremećaj RJP (eng. developmental language disorders – DLD)

ili Specifični jezički poremećaj (SJP) je termin (eng. Specific language impairment) kojim se definiše poremećaj u razvoju jezika koji nije uslovljen oštećenjem sluha, sniženim intelektualnim sposobnostima, cerebralnom patologijom, emocionalnim poremećajima ili teškom socijalnom deprivacijom (Leonard, 2000). Razvojni jezički poremećaj se označava i terminom specifični poremećaj jezika ili razvojna disfazija (dysphasia), koji je dominantan na našim prostorima, ali se ovaj termin više ne koristi u inostranoj literaturi (Milošević & Vuković, 2010).

Disfazija je razvojni jezički poremećaj koji se ispoljava u vidu nemogućnosti razvoja govora i jezika – dete ne govori ili su u govoru prisutne izrazite nepravilnosti (ekspresivni tip) i nemogućnosti razumevanja jezika (receptivni tip) – dete ne razume govor i nije u mogućnosti da ga produkuje. Dete sa disfazijom zaostaje samo u razvoju jezičkih sposobnosti u odnosu na decu tipičnih sposobnosti.

Kao uzrok razvojnog jezičkog poremećaja navodi se odloženo sazrevanje centralnog nervnog sistema koji uzrokuje smetnje u razvoju jezičkih sposobnosti, auditivnom procesiranju a koji dalje onemogućavaju razvoj govora i jezika.

Smatra se jednim od najčešćih jezičkih poremećaja u ranom detinjstvu te statistički podaci pokazuju da se disfazija javlja kod 7% dece. Problemi u ovoj zoni razvoja čine interakciju teškom, te nemogućnost deteta da komunicira vremenom ga izoluje, što vodi ka dubljim smetnjama na socijalnom, emocionalnom i planu ukupnog razvoja. Kroz komunikaciju dete izražava svoje misli i osećanja, traga za novim informacijama pa je govor istovremeno neophodan u procesima socijalizacije. Poseban akcenat stavlja se na posledice razvojnog jezičkog poremećaja u učenju novih jezičkih veština koje se uočavaju tek pri polasku deteta u sistem obrazovanja. Nepravovremen i neadekvatno usmeren tretman ostavlja posledice u jezičkom razvoju koje će značajno kompromitovani novostečene veštine čitanja, pisanja i računanja.

DISFAZIJA JE JEZIČKI POREMEĆAJ KOJI SE ADEKVATNO METODOLOŠKI USMERENIM TRETMANOM PREVAZILAZI!

KAKO SE ISPOLJAVA?


 Odsustvo govornog jezika uočljivo je od najranijeg detinjstva.

Karakteristike ovog poremećaja su:

  • uočljivo kašnjenje faze brbljanja i oglašavanja
  • odsustvo pojave prve reči do uzrasta od 18.meseci;
  • nesposobnost formiranja rečenice na uzrastu od 2 godine i 6 meseci;
  • otežano je usvajanje novih reči, razvijanje rečnika,
  • smetnje u prizivanju reči;
  • izostanak razvoja većine grupe glasova – artikulacija glasova je izrazito nepravilna te je govor nerazumljiv za užu socijalnu sredinu
  • izostavljanje delova reči ili njihova zamena,
  • pogrešna upotreba ili nekorišćenje gramatičkih oblika (kao što su predlozi, zamenice, članovi, padeži i vremena).
  • smetnje u razumevanju i usvajanju prostornih odnosa

Kod dece sa razvojnim jezičkim poremećajem tipično se ispoljavaju izmenjeni obrasci razvoja pojedinih lingvističkih kategorija. Drugim rečima, dolazi do značajnog kašnjenja i smetnji u razvoju pojedinih elemenata jezičke strukture gde neki jezički elementi mogu biti razvijeniji od drugih. Smetnje se mogu javiti i u više aspekata jezičkih sposobnosti, uključujući fonološke, morfološke, gramatičko-sintaksičke, leksičko-semantičke i pragmatske, tako da deca sa razvojnim jezičkim poremećajem nisu u mogućnosti da razvijaju maternji jezik uprkos tipičnom razvoju i sociokulturnim mogućnostima.

Upotreba neverbalnih poruka (kao što su osmeh i gestovi), unutrašnjeg jezika kao i sposobnost socijalnog komuniciranja bez reči, uglavnom je neoštećena. Uprkos nerazvijenom govoru dete komunicira kompenzujući nedostatak govora upotrebom gestova, mimike ili neverbalne vokalizacije.

Kod razvojne disfazije receptivnog tipa – razumevanje govora je ispod očekivanog nivoa za mentalni uzrast deteta. Karakteristike ovog poremećaja daju težu kliničku sliku:

  • neodazivanje na ime do prvog rođendana (bez upotrebe neverbalnih poruka);
  • nesposobnost da se do 18. meseca identifikuje nekoliko prostih predmeta;
  • nesposobnost da se do druge godine izvrše prosti nalozi;
  • ozbiljan zastoj u razvoju ekspresivnog govora;
  • nesposobnost razumevanja gramatičkih struktura;
  • ponavljanje jezika koji se ne razume;
  • odstupanja u socijalnom razvoju koje se javlja kao posledica nerazumevanja govora okoline;
  • visok nivo udruženih socioemocionalnih poremećaja i poremećaja ponašanja.

Spontanim razvojem deca sa disfazijom nisu u stanju da razviju složene jezičke sisteme.

Međutim, to ne podrazumeva da svaki odložen početak razvoja govora i jezika nužno podrazumeva dijagnozu razvojne disfazije. Odložen početak govorno-jezičkog razvoja javlja se i u sklopu drugih razvojnih poremećaja, kao što su intelektualna ometenosti, neurološka oštećenja, slušna oštećenja, sindromi, pervazivna patologija, te se savetuje psihološki, neurološki pregled i pregled ORL specijaliste.

Naučno je dokazan visok nivo povezanosti disfazije i disleksije stoga je pravovremeno i stručno tretiranje jezičkih poremećaja u ranoj dobi od presudnog značaja za dalji obrazovni razvoj i učenje čitanja i pisanja. U Centru Logomedika koriste se jedinstveni i posebni logopedski programi u ovoj oblasti.

KAKO SE DIJAGNOSTIKUJE?


Disfaziju dijagnostikuje isključivo logoped uzimanjem anamnestičkih podataka od roditelja i primenom standardizovanog testa za srpski jezik – Novih Reynell razvojnih jezičkih skala – NRDLS-SR  pomoću koga će logoped izmeriti sposobnost razumevanja i produkcije maternjeg jezika i na osnovu rezultata doneti odluku o dijagnozi.

DISFAZIJU DIJAGNOSTIKUJE ISKLJUČIVO LOGOPED

Da bi se postavila dijagnoza razvojne disfazije, jezičke sposobnosti deteta treba da odstupaju dve standardne devijacije ispod proseka, a neverbalne sposobnosti do jedne standardne devijacije u odnosu na prosek. Stoga je neophodno koristiti standardizovane merne instrumente.

KAKO SE LEČI? (Logopedske terapijske procedure)


 ŠTA JE TRETMAN UZ PRIMENU DLS – audiolingvistički tretman?

Nakon određivanja jezičke funkcionalne dobi deteta pristupa se Programu zone narednog razvoja.

Sprovođenjem kontinuiranog audiolingvističkog tretmana primenom logopedskih instrumenata u prvim mesecima postiže se faza progovaranja i početak razvoja jezika.

Terapijske procedure za nerazvijen govor

Obuhvataju: opšte stimulativni trening uz savetovanje roditelja o tome kako detetu stimulisati govor, koja su pravila vođenja ”dijaloga”- reč i gest, kako reagovati na detetove gestove i kako ih verbalizovati, popunjavanje verbalnim znakom gest deteta, analizom i sintezom jezičkog sadržaja kome je dete izloženo; postupno formiranje prve rečenice kao potpunog verbalnog iskaza od dve reči, artikulacijski i prozodijski pravilno, leksičko-semantički i gramatički adekvatno; formiranje nukleusne strukture jezika; korišćenje digitalnog auditivnog procesora (Digitalni logopedski set).

Terapijske procedure za usporeni govorno-jezički razvoj

  • Obuhvataju: opšti stimulativni trening uz savetovanje roditelja;
  • Demonstriranje pravilnih modela logomotorike;
  • Auditivna stimulacija za glas, reč i diskurs kroz digitalni signalni procesor (Digitalni logopedski set);
  • Usvajanje novih leksema i davanje semantičke podloge i usvajanje značenja reči;
  • Razvijanje rečeničnih konstituenata kroz procese diskriminacije i diferencijacije s ciljem povećanja dužine rečeničnog iskaza;
  • Demonstriranje pravilnih modela izgovora glasa koji se koriguje.
  • Stimulacija jezičkih sposobnosti neophodnih za učenje čitanja i pisanja

Tretmani se sprovode individualno (2-3 puta nedeljno).

Copyright by Neda Milošević, logoped

Izvor:

  • Milosevic, N., Vukovic M. (2010). ArticulationPhonological Deficits in Children with Specific Developmental Language Impairment. In Special education and Rehabilitation, Science and/or practice, Thematic collection of papers (edited by Nedovic, G., Rapaic, D., Marinkovic, D.), Sombor, Society of Special Educators and Rehabilitators. 437–454.
  • Milošević, N., Vuković, M. (2011). Leksičko-semantičke sposobnosti kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem, Specijalna edukacija i rehabilitacijaBeograd, Vol.10 (3-3), 435-445.
  • Milosevic, N., Vukovic, M. (2011). Grammar and syntactic deficit in children with specific development language impairment. Jornal of special education and rehabilitation, Macedonia, Vol 12 (3-4), 50-58.
  • Milošević, N., Vuković, M. (2016). Fonološka sposobnost kao determinanta definiranja i interpretacije fonološkog poremećaja. Hrvatska revija za rehabilitacijka istraživanja. Vol.52, No.1.
  • Milosevic, N., Vukovic, M. (2017). Rapid naming in children with specific language impairment and in children with typical language development. Journal of special education and rehabilitation, Macedonia, Vol 18 (1-2), 42-54.
  • Milosevic, N., Vukovic, M. (2017). Awareness Of Rhyme In Preschool Children With Specific Language Impairment And Without Language Difficultiess . Croatian Journal Of Education-Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje.
  • Milosevic, N., Vukovic, M., Ristic, I. (2022). Phonemic awareness as an indicator of preliteral abilities in serbian speaking children with and without specific language impairment. Teaching Innovations. Vol.35 No.1, p. 118-131, DOI: 10.5937/inovacije2201118M.
Autorsko pravo
Kompletan autoLogoMedica_02rski sadržaj, koji uključuje grafičke, tekstualne, programske i ostale materijale, nalazi se pod zaštitom važećeg zakona o autorskom i srodnim pravima. U slučaju da želite da objavite neki od sadržaja sa sajta logomedica.rs bez obzira o kojem se mediju radi (elektronski, štampani, ili internet medij), obavezno je obezbediti prethodno pisano odobrenje Centra Logomedica. Neovlašćeno korišćenje smatra se povredom autorskih prava Centra Logomedica i za posledicu može imati pokretanje sudskog spora. Pojedine informacije sa sajta moguće je prenositi pod uslovom da su vidno navedene, u adekvatnom obliku, da je “informacija preuzeta sa sajta http://www.logomedica.rs/” i obavezom poštovanja zakona o autorskom i srodnim pravima.
Added to cart
Your Cart
0
Close

Nema proizvoda u korpi.